MAGISTRIRAJ LJUBAV!, rekao si mi.
Voli me i kada nismo sami.
Pravi se važna kada smo sami.
Oprosti mi, kažem ti.
Ti me pitaš: Što da ti oprostim? Ne znaš ni sama što! Najlakše je reći oprosti mi kada ne znaš što si zgriješila.
Oprosti mi, ljubavi moja, što se pravi važna. Nisi mi trebao reći da me nikada nećeš ostaviti. Imam osjećaj da možda zbog toga i jesam takva. Znam da te ne mogu izgubit, pa sam poput malog djeteta koje ispituje strpljenje svojih roditelja, želi vidjeti dokle može ići. Znam da te ne mogu izgubiti. Znam da me voliš. Ali stalno dolazim do granice i ispitujem tvoje strpljenje. Pravim se važna. Sada se pravim važna ali kada jednom povučeš granicu, a ja se zaletim preko nje bez putovnice, bit ću manja od kivijeve koštice.
Ne trebaju nam ovakve stvari, rekao si. Kao da mi je sve savršeno, a ne želim da mi tako bude.
Želim, ljubavi moja… Želim da mi bude savršeno. Želim to jer mi to pružaš, a ja to ne shvaćam.
MAGISTRIRAJ LJUABV, rekao si mi.
Reci mi sve što te muči, što voliš, u čemu je problem.
Sve mi reci!
Nemoj da te ja pitam.
Svako potpitanje donosi ti manju ocjenu a ti moraš magistrirat ljubav sa ODLIČNIM!
updejt
Samo sam vas, dragi moji blogeri, htjela obavijestit da više neću objavljivati postove ali ću i dalje čitati vaše. Ako ih i budem komentirala nick će mi biti isti kao prije tako da znate o kom se radi. Želim vam sve najbolje! Sretno! Sve vas pozdravljam....
Ida
|